Središnji opatijski perivoj, Angiolina, površine 2,7 ha proglašen je zaštićenim spomenikom parkovne arhitekture 1968. godine. Perivoj je smješten u najelitnijem pojasu grada koji obuhvaća potez između Ulice maršala Tita i mora. Kroz park prolazi Obalno šetalište Franza Josepha I. povezujući tako liburnijske obalne općine od Voloskog do Lovrana.
Nastanak parka usko je vezan uz izgradnju Ville Angioline 1844. godine. Smatra se da je glavni uzor nepoznatom projektantu bio venetski arhitekt iz XVI. stoljeća, Andrea Palladio (1508.-1580.), budući da je primjetan nepogrešiv osjećaj za harmonično uklapanje građevine u ambijent, razumijevanje idealnih proporcija (tzv. zlatnog reza) te upotreba antičkih građevnih oblika. U vili su se vodili poslovi i ugošćivali uzvanici visokog potencijala. Zahvaljujući gostoljubivosti vlasnika, plemićkog para Scarpa, vila je posta žarištem društvenog života visokog društva. Na imanju je obitelj njegovala i razvijala vrt. Biljke su stizale kao pokloni „sa svih strana svijeta“, ali i iz vlastitog rasadnika koji postoji i danas i nalazi se uz zdanje Muzeja turizma.
Rijetke vrste biljaka zasađivane su u razdoblju od 1845. do 1860., a od 1867. do 1871. njegovao ih je riječki vrtlar Franz Senekowitsch. Posjed od 1882. godine prelazi u vlasništvo Društva južnih željeznica. U sklopu njihovog projekta izgradnje zimskog morskog lječilišta dolazi do rekonstrukcije starog parka i zasađivanja novih dijelova. Rekonstrukciju i proširenje parka osmislio je Carl Schubert, ravnatelj bečkog carsko - kraljevskog društva za izgradnju parkova. Zeleni parter ispred vile upotpunjuje se cvjetnim gredicama koje naglašavaju palme. Tako je od 1883. do 1886. godine nastao dio parka ispred Ville Angioline, Hotela Kvarner i Hotela Imperial. Razvio se perivoj podijeljen na 60 polja u kojima je bilo zasađeno oko 150 biljnih vrsta.
Prema posljednjem popisu biljaka iz 2006. godine u parku se nalazi 124 vrsta biljaka među kojima i Ginkgo biloba, Libocedrus decurrens (kalifornijski cedar), Musa Basjoo (japanska banana), Sequoia gigantea (golemi mamutovac) i mnoge druge. Osnovu perivoja čini gaj lovora, a jedno od najpoznatijih polja u parku ističe se kamelijama.
Davne 1937. godine perivoj je opremljen sustavom za navodnjavanje i sustavom za odvodnju oborinskih voda. Koncepcija i oblik parka od osnutka su ostali nepromijenjeni. Perivoj nosi stilska obilježja historicizma – glazbeni paviljon, skupina stalagmita, švicarska kuća „Muzej turizma“, Villa Angiolina, topiari oblikovanje niskog grmlja s cvjetnim dekorom.
Znakovito je egzotično bilje koje daje obilježje ekskluzivnosti te splet staza kroz autohtone gajeve lovora. Centralna građevina je Villa Angiolina građena u stilu neoklasicizma u maniri jadranskog bidermajera, uz poštovanje načela modula i zlatnog reza. U zamahu razvoja, postavljena je meteorološka stanica kako bi klimatski pokazatelji potkrijepili osnovu grada kao lječilišta.