Park Sv. Jakov drugi je najstariji opatijski park površine 4709 m2. Proglašen je zaštićenim spomenikom parkovne arhitekture 2010. godine. Začeci nastanka parka datiraju u XII. stoljeće, kada je u zamahu gradnje benediktinskih opatija diljem Istre, na mjestu današnje crkve Sv. Jakova, izgrađen samostan (opatija) Sv. Jakova. Crkva Sv. Jakova najstarija je građevina u gradu Opatiji. Prema opatiji grad nosi ime, a 25. srpnja obilježava se Dan Sv. Jakova, a ujedno i Dan grada Opatije.
Oko samostana su monasi u zajednici obrađivali poljoprivredne površine; živjeli su od prodaje malvazije, maslinovog ulja i kestena, te su njegovali ružičnjake. Zanimljiv je jedan od brojnih epiteta samostana analiziran kroz povijest: „de Rosacis“ ili „od vrtova ruža“. Park kao takav oblikovan je isključivo kao javni prostor oko 1880. godine. Znakoviti elementi perivoja su: podijeljenost terena povezanog stepenicama, fontana te prostrana travnata ploha.
Neobarokna fontana iz 1889. godine djelo je kipara Hansa Rathauskoga. Skulpturalna grupa predstavlja božansvo Heliosa i Selene, kao alegoriju dana i noći. Između njih je pijetao koji simbolizira trenutak njihova susreta - zoru.
Historicističko - neobarokno stilsko obilježje parka postignuto je naglašenim i jasnim osima staze i stepenica u odnosu na plohu. Prostor je oblikovan parterno i geometrijski s topiari formama. Današnje uređenje parka svojstveno je slobodnom stilu, karakterističnom za drugu polovicu XX. st.
Umjetnički paviljon Juraj Šporer žarišna je točka donje terase parka. Historicistička zgrada izvorno je sagrađena 1900. godine kao slastičarnica.
Prema popisu biljaka iz 2006. godine u parku se nalaze 44 biljne vrste, i to nekoliko ekskluzivnih: Abies nordmanniana (kavkaska jela), Cinnamomum tamala (divlji cimetnjak), Poncirus trifoliata (trolisna naranča), Olea fragrans (slatka maslina) i dr.